Sve češće, pogotovo mali poslodavci u grafičko-prerađivačkoj i novinsko-nakladničkoj djelatnosti, zbog gospodarskih teškoća i nelikvidnosti nisu u stanju radnicima isplaćivati plaće u punom iznosu. Stoga se događa da smanjuju plaće, odnosno donose odluke o isplati minimalne plaće pod izlikom “dok se stanje ne popravi”.
Nema jednostranih odluka
Člankom 12. Zakona o radu propisano je da se ugovor o radu sklapa u pisanom obliku, a jedan od bitnih uglavaka je i plaća, odnosno osnovna plaća, dodaci na plaću te razdoblja isplate primanja na koja radnik ima pravo.
Imajući na umu da je ugovor o radu dvostranoobvezujući pravni akt koji nastaje suglasnošću volja ugovornih strana poslodavca i radnika o svim elementima radnog odnosa, tako postoji i suglasnost volja o plaći.
Slijedom navedenog, odredbe ugovora o radu mogu se mijenjati samo uz suglasnost ugovornih strana (radnika i poslodavca) pa poslodavac ne bi smio jednostranom odlukom mijenjati ugovorne odredbe a tako ni odredbe o visini ugovorene plaće. Kada poslodavac zbog nelikvidnosti ili drugih gospodarskih razloga, nije u mogućnosti isplaćivati plaću u ugovorenom iznosu, može radnicima predložiti smanjivanje plaće, odnosno izmjenu ugovora o radu s nižom plaćom, s tim da, pritom, mora poštovati odredbe o iznosu minimalne plaće, propisane Zakonom o minimalnoj plaći.
Bez krivnje radnika
Ne prihvati li radnik ponuđenu izmjenu, poslodavac može u skladu s člankom 115. ZOR-a pokrenuti postupak otkazivanja s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s nižom plaćom, navodeći kao opravdani razlog za otkaz gospodarske razloge, s tim da je postupak otkazivanja jednak kao u svakom drugom slučaju redovitog otkaza bez krivnje radnika. Ne prihvati li radnik ponudu, prestaje mu radni odnos, uz uvjete koje propisuje zakonom (otkazni rok, otpremnina). Prema članku 115. ZOR-a ako radnik ne prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza.
